Sa puno srca i posvećenosti, 2022. godine u skrivenom selu Stjepkovica izgrađen je Ranč Mihaela Djurića. Mi smo sastavni dio našeg kraja već 5. generacija i jednako smo duboko ukorijenjeni ovdje kao i drveće i šume koje nas okružuju. Usred najljepše prirode, okruženi planinama, vodom, šumom i livadama, stvorili smo utočište za dušu i tijelo koje oduzima dah.
Za ovaj dragulj prirode imamo da zahvalimo našem pradjedu Đuri Djuriću, koji je krajem 19. veka prvi naselio Stjepkovicu sa suprugom Savkom. Zbog zdravog načina života i zahvaljujući snazi našeg izvora vode, Đuro je doživio duboku starost od 104 godine. Potomci Đure i Savke su generacijama iznedrili nekoliko velikih porodica i do kraja 20. veka nastalo je malo selo usred raja.
Godine 1991. u Jugoslaviji je izbio građanski rat. U ovom crnom poglavlju istorije sela, svi stanovnici su proterani i skoro sve kuće su spaljene. Nakon što su neki članovi porodice čak izgubili živote tokom rata i sva imovina je opljačkana, uništena je egzistencijalna osnova svih porodica pa je povratak u selo bio nemoguć. Mnogi članovi porodice pronašli su svoj novi dom u obližnjem gradu Brčkom ili su se preselili u veće evropske gradove.
Novi uslovi života i otrovna atmosfera u zemlji onemogućili su da građani žive u miru i harmoniji jedni s drugima. Međutim, mnogi članovi porodice su i dalje uživali u redovnom dolasku u selo uprkos najtežim okolnostima. S jedne strane posjetiti naše pretke na groblju a s druge strane uživati u najčistijoj izvorskoj vodi.
Konačno, Milorad Djurić je bio taj koji je sve češće pronalazio put do sela i donosio čvrstu odluku da se nešto polako obnavlja. Uz mnogo entuzijazma i entuzijazma i uz veliki trud i trud, uspeo je da vrati duh porodice Djurić u selo.
Veliki oslonac, a potom i pokretačka snaga bio je Miloradov sin Živan Djurić. Uz njegovu aktivnu i finansijsku podršku, u Stjepkovicu se vratio dašak svježeg zraka i novog života.